Informatička Akademija
Sve o informatičkoj Akademiji
Pročitaj više
O Fondaciji
Sve o Fondaciji "Zajednički put" iz Prijedora
Pročitaj više
Škola stranih jezika
Sve o Školi stranih jezika
Pročitaj više
Zaštitna radionica
Sve o Zaštitnoj radionici Prijedor
Pročitaj više
Semira Hoffmann
Semira Hoffmann - Osnivač i donator Fondacije
Pročitaj više
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • Informatička Akademija
  • O Fondaciji
  • Škola stranih jezika
  • Zaštitna radionica
  • Semira Hoffmann

Nema posla ni za zdrave a kamoli za nas, lica sa invaliditetom. Ipak, moramo se boriti – tako priča Mladen, dvadesetšestogodišnji Prijedorčanin koji boluje od bulozne epidermolize, teškog kožnog oboljenja. Ni ono ga nije spriječilo da završi fakultet, pohađa kurseve, neformalno se obrazuje… I isplatilo se. Informatičar je uspio da dobije posao u igraonici. Šali se i kaže – barem ima veze sa kompjuterima. A onda ozbiljno progovara.

Prijedorčanka Sanja Lajić, svoje slobodno vrijeme koristi praveći unikatan nakit. Sanja svoju kreativnost godinama ispoljava stvarajući raznorazne primjerke nakita. Rezultat njene maštovitosti i vrijednih ruku, najčešće su moderni primjerci - ono što se danas traži. Minđuše, ogrlice, narukvice- sve ono što je danas u trendu, njenih ruku su djelo.

Ova dvadesetsedmogodišnja djevojka, u „Zaštitnoj radionici“ je od samog njenog osnivanja. Sanja priznaje, iako je danas teško ostati svoj, uvijek teži sopstvenoj originalnosti, radeći ono što ostavlja njen pečat.

Zaštitna radionica prijedorske Fondacije “Zajednički put”, dobila je nove članove porodice. Jedna od njih je i Prijedorčanka Biljana Lukić. Biljana svojim nesvakidašnjim hobijem, koji je vremenom prerastao u zanimanje- izradom gipsanih šaka i stopala, bavi se već dugi niz godina. Odnedavno, gipsane rukotvorine nalaze se i u kutku Zaštitne radionice.

Dok u zapadnim zemljama neke zdravstvene ustanove svojim porodiljama, kao uspomenu, poklanjaju gipsane otiske beba, kod nas se rijetko ko i odlučuje na ovakvu vrstu uspomene. Biljana kaže, u svojim počecima, gipsane otiske je najčešće poklanjala rodbini i prijateljima. Nakon nekog vremenskog perioda, hobi joj je prerastao u ozbiljno zanimanje. Kaže, po njenim saznanjima, jedina je sa ovim hobijem u okruženju.